Božja riječ je mir naš
Pripremio: fra Mladen Rozić
Ponedjeljak, 18. srpnja 2011.
Jesmo li svjesni koliko nam Bog toga dariva svakodnevno? Sjetimo se kako
mnogi u ovom trenutku nemaju obuće na nogama, već hodaju bosi, ili su noge
omotali u neke stare prnje. A ja cipelama štitim svoje noge od povreda. Mnogi
se danas oblače u neke stare krpe koje su negdje pronašli ili uprosili, mi se
pak pred drugim pokazujemo u odijelu po vlastitom ukusu. Nemam nikakvih
problema s čitanjem, obaviješten sam skoro o svim događajima, mogu se
usavršavati u svom zvanju. A milijuni danas nemaju ništa od toga.
Ako Bog dopusti da obolim, na raspolaganju su mi liječnici, i lijekovi, i
bolnice, a kako rijetko mislim o onima koji toga svega nemaju? Teško
prepoznajemo Boga u svojoj svakodnevici. U napasti smo od drugih uvijek tražiti
više. Mnogi su u mladosti u napasti loviti samo lavove. Obično im se dogodi da
ne ispale niti jedan hitac.
Danas nas Isus poučava o nečemu što je bitno za spasenje. Potiče nas da
povjerujemo njegovoj riječi. A Božja riječ je mir naš. Ako njoj ne vjerujemo,
nikakva nam čudesa neće pomoći. Isus je učinio mnoga čudesa, ali ta čudesa nisu
bila po mjeri nekim ljudima. Posebno su se bunili pismoznanci i farizeji-predvoditelji
židovskog naroda. Njih nije zanimao takav Mesija. Njima je trebao Mesija koji
okuplja vojsku i tjera iz zemlje okupatore Rimljane. Taj Mesija bi trebao
uspostaviti novo židovsko kraljevstvo koje bi bilo strah i trepet susjednim
narodima.
Često smo u napasti diktirati Bogu kako bi trebao djelovati. Ako se ne uklapa u
naše planove, takav Bog nam ne treba. Tako je bilo prije 2000 godina, takav se
scenarij i danas nastavlja. Čovjek stalno od Boga traži neka čuda da bi ga
prepoznao, a Bog od čovjeka samo traži da povjeruje njegovoj riječi. Kad se
povjeruje Bogu, onda se u životu počinju događati čuda. Očito je kako čovjek i
nakon 2000 godina nije naučio osnovnu lekciju. Neka nam Isus pomogne da
povjerujemo svakoj riječi što izlazi iz njegovih usta. Amen!